aktuelnosti 📅 02.06.2026. | 👀 Pregleda: 1 | ❤️ 0

Sećanja koja bi neko da izbriše

Sećanja koja bi neko da izbriše

Sećanja koja bi neko da izbriše

Piše: Nenad Uskoković
Pre austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, naši ljudi su umeli da žive jedni s drugima. Ne savršeno, ne bez napetosti, ali da žive. Pravoslavni i muslimani u istoj kasabi, u istom dućanu, na istoj slavi, svadbi ili žalosti.
Sve je to imalo svoju logiku. Jezik je bio isti. Komšiluk je bio isti. Sudbina je bila ista — neko drugi je vladao odozgo, iz prestonica i carevina, a oni su ovde, dole, jedni pored drugih, delili život. Bilo je kumstava preko vere. Bilo je i brakova, dovoljno da ih istorija ne može proglasiti ni nemogućim ni beznačajnim.
Onda je došla Monarhija. Donela je železnicu i činovnike, ali je donela i novi katehizam upravljanja: zavadi, odvoji, preimenuj, pa vladaj.
Hoću nešto da kažem o ljudima koje danas jedva ko pominje, a koji su sopstvenim životima oborili taj plan.
Osman Đikić, Mostarac, pesnik, musliman koji se javno izjasnio kao Srbin. Dva puta su mu rušili spomen-turbe. Ne zbog kamena, nego zbog poruke koju je nosio. Hasan Rebac, komita, sa srpskom vojskom prešao Albaniju. Oženio se Anicom Savić Rebac, pravoslavkom. Dvoje ljudi koje je spajala kultura i duh, a razdvajale predrasude.
Meša Selimović, čovek koji je napisao "Derviša i smrt", jasno je vezao svoj književni identitet za srpsku književnost. Njegov život je bio most. Muhamed Šefket Kurt, tuzlanski muftija koji je januara 1942. spasao tuzlanske Srbe od ustaškog pokolja. Njegovo ime ne sme stajati u fusnoti.
Zija Dizdarević, Branko Ćopić i Ivan Goran Kovačić. Tri pisca, tri vere, jedna generacija i jedna ista bolest koja je došla po njih — mržnja.
Ziju (muslimana) su ubile ustaše u Jasenovcu. Gorana (Hrvata) su ubili četnici kod Foče. Obojicu je oplakao Srbin — Branko Ćopić, koji je decenijama kasnije i sam tragično završio. Ako neko ovo i dalje želi da ugura u prostu priču o „vekovnoj mržnji”, neka pokuša.
Komite vojvode Voje Tankosića Komite vojvode Voje Tankosića: Među njima Mustafa Golubić i Smajo Ferović pored svojih pravoslavnih saboraca.
Mustafa Golubić, musliman iz Stoca, stajao je u srpskoj dobrovoljačkoj četi Voje Tankosića. To ne znači da je istorija bila idila, ali znači da nije bila ni ono što nam danas prodaju: večna, čista, nepomirljiva mržnja.
Zašto je prijateljstvo sa narodima sa kojima delimo jezik, prezimena, groblja i recepte svedeno na incident? Zato što se mržnja održava kao politički i ekonomski resurs. Svaki put kada se radikalizuju desnice na svim stranama — neko drugi vlada.

Prava istorija koju treba pamtiti:

  • Osman Đikić — Mostarski pesnik i Srbin muslimanske vere.
  • Hasan Rebac — Musliman komita i borac za slobodu.
  • Muhamed Šefket Kurt — Muftija, spasilac Srba od pokolja.
  • Zija Dizdarević — Pisac, beogradski student, žrtva Jasenovca.
  • Meša Selimović — Most između bosanskog prostora i srpske tradicije.
  • Ivan Goran Kovačić — Hrvat, autor poeme "Jama", krik protiv zločina nad Srbima.
To je naša prava istorija. Treba je vraćati ne iz nostalgije, već iz samoodbrane. Zbog prava na pristojan život.

Dopao vam se tekst?

❤️ Sviđa mi se
0 podržalo

💬 Komentari čitalaca

Još uvek nema komentara. Budite prvi koji će ostaviti utisak!

Ostavite Vaše mišljenje


← Nazad na prethodnu stranu